Društvo

Ubijaju korisne smukove, misle da su šarke

by Vernes Zagora | 29:05:2017 | 12:01:38

Gotovo svakodnevno imamo priliku da pročitamo minimum par članaka dnevno sa naslovom “Šarka iznenadila mještane”, “Oči u oči sa opasnom otrovnicom“... Neumorno, jedan za drugim, samo iskaču na početnoj strani i mogu reći da su gotovo u potpunosti zamijenili one  naslove “Živjeli u mirnom kraju, a onda se desilo” ili pak one koji, ako kliknete, najavljuju golišave slike neke poznate ličnosti, uz naznaku 18+.

Click bait (klik mamci) su uvijek najbolji za dobru posjećenost, mada u ovom slučaju sve to ide na račun zmija i tako se već postojeći strah kod ljudi pojačava. Heroji sa mrtvom zmijom u ruci uvijek dobiju svoj minut slave, a svaki živi mladi smuk završi kao mrtva šarka.

Da ponovimo još jednom, u Crnoj Gori postoji 15 vrsta zmija, od toga samo su tri otrovnice. Čak 13 različitih vrsta se mogu sresti u Baru, od toga samo jedna otrovnica, poskok.  Poskoka je izuzetno lako prepoznati po cik-cak šari na leđima i rogu koji ima na vrhu nosa. Otkud onda šarka?


Većina smukova koja se nalazi u Crnoj Gori tokom svojih mladih dana imaju izuzetno izraženu šarenolikost tijela, sa nizom isprekidanih linija, crta, tufni ili crno-bijelom šarom koja podsjeća na šahovska polja. Definitivno su jedne od najšarenijih zmija Evrope, ali nijedna nije šarka i daleko od toga da je otrovna.

Neotrovne zmije, za razliku od otrovnica, nemaju ona dva istaknuta zuba već imaju niz od desetak zuba, dužine od 1 do 2 mm i njihov ujed nije ništa opasniji od mačije ogrebotine. Međutim, većina smukova neće ni pokušati da napadne čak i ako ih uhvatite rukom.

Kada se radi o pravoj šarci (Vipera berus), to je vrsta koja se ne nalazi ispod 1000 metara nadmorske visine. Kao vrsta je opisana 1758. godine i od tada do danas nije nađena na Mediteranu ispod navedene nadmorske visine. Svaka fotografija koja bi tvrdila suprotno bila bi apsolutna naučna senzacija koja bi promijenila gledište nauke na ovu vrstu koje stoji već nešto više od 250 godina.


Nedavno sam razmišljao kako od toliko otrovnica, još nisam čuo o nekom ujedu, povredi, kad evo ga... Na jednom od CG portala kažu čovjek u zagrljaju smrti, umalo koban susret sa zmijom. Uđem da pročitam. Čovjek od svojih 66 godina ujeden u šumi 2,5 kilometra od svog sela, u povratku je tako sa otrovom u sebi nosio drva tih 2,5 kilometra, pritom stao i na potok da se osvježi, stigao kući, pa u bolnicu. Tamo se nakratko i onesvjestio. Nakon primljene terapije sve se završilo bez ikakvih posljedica.

Topli dani i susreti sa zmijama tek su počeli, a sve te neotrovne i bezopasne ”šarke” najmanja su nam briga.