Društvo
Ksenija Đikanović, stipendista HMC udruženja
by Darija Marđokić | 26:10:2017 | 13:13:05

Osnovnu školu završila je u “Blažo Jokov Orlandić” kao lučonoša, kao i prva dva razreda Gimnazije. Za program školovanja i stipendije koje se dodjeljuju srednjoškolcima, saznala je posredstvom agencije “London Bridge” iz Podgorice, u saradnji sa HMC projektom iz Velike Britanije koji okuplja učenike iz Istočne i Južne Evrope.
Zainteresovani učenici prvo polažu test, a oni koji prođu, dalje idu na intervju sa predstavnicima HMC udruženja iz Velike Britanije.
“To nije klasična provjera znanja, već neka trivijalna pitanja, gledaju vaš pogled na određene stvari. Mene su pitali za mišljenje u vezi određenih zakona u Velikoj Britaniji i o njihovim poslovicama... čisto da vide kako mi razmišljamo i koliko nam je kvalitetna komunikacija“, objašnjava Ksenija.
Prvi test, sjeća se Ksenija, bio je u oktobru, a najveća podrška joj je bila majka.

Ona je sada na završnoj godini srednje škole, u Britaniji poznatijem kao koledž. Kako objašnjava, njihov sistem učenja se dosta razlikuje od našeg, ali joj nije bilo naporno, s obzirom da engleski uči od malena.
Odlučila je da svoje znanje usmjeri ka matematici, biologiji i psihologiji, a njeno iskustvo u “Ackworth school“ je veoma pozitivno.
“Uči se puno više, organizovanije je. Profesori se trude oko svakog pojedinca, vode računa o tome gdje je ko u određeno vrijeme i imamo period kada moramo da učimo, a oni nas obilaze. Fleksibilni su, izlaze nam u susret i nema privatnih časova kao kod nas, već sve pitaš profesora i ako treba, on nađe i deset načina, samo da nam približi gradivo. Djelujemo kao jedna cjelina, imamo veću komunikaciju sa profesorima, nije samo da dođu, ispredaju i napuste učionicu, već su otvoreni za bilo kakva pitanja i alternativna objašnjenja i nedoumice“, objasnila je.
Ksenija, sa ostalim učenicima, živi u internatu, sve vrijeme je u školi, dok vikendom imaju pravo da izađu. Stipendija koju je dobijala iznosila je oko 24 hiljade funti, a osim privatnih troškova i avionske karte, ništa nije morala da plaća.
Međutim, kako se bliži završetak školovanja na koledžu, Ksenija mora da razmišlja, šta i kako dalje. U Velikoj Britaniji je već počeo proces prijava za univerzitet, a njena želja je da dobije dvojnu diplomu ekonomije i matematike.

“Prijavljujemo se na pet univerziteta i trebalo bi da me prihvati barem par njih. Ali, njihove školarine su jako visoke, posebno za učenike koji nisu iz Evropske unije, što iznosi oko 25 000 funti godišnje. To nikako ne mogu da priuštim i moram ponovo da se prijavljujem za stipendije. One su jako rijetke i teško ih je dobiti, mnogo češće se ljudi oslanjaju na neke privatne sponzore. Teško da mogu i to da tražim, uradiću sve što budem mogla da se upišem, ali šanse za to su jako male. Život u Velikoj Britaniji je jako skup. Ako nađem 25 000 funti godišnje, treba mi najmanje još 10 000 da živim tamo - za stan, račune, hranu... Sada ne plaćam ništa, sve imam obezbijeđeno u internatu. Te stipendije pokriju troškove fakulteta, ali rijetko koja obezbijedi bilo šta preko toga“, istakla je Đikanović.
Ako ne uspije da se upiše na nekom od Univerziteta u Velikoj Britaniji, alternativa su joj oni u Holandiji i Švajcarskoj. Ambicije joj, kaže, definitivno nisu da se vrati u Crnu Goru.
„Ima određenih stipendija i van Evrope, ali to bi već bio možda preveliki zalogaj, nisam sigurna“, zaključila je Ksenija.