Društvo

Projekat Život izbrisanih sjećanja i zaborava

by Ivanka Leković | 23:12:2017 | 14:10:39

NVO “Povjerenje” je sinoć, u okviru projekta “Život izbrisanih sjećanja i zaborava” organizovala tribinu “Od prolazne senilnosti do demencije” na kojoj su govorili dr Marija Đerković Lakićević-neurolog, dr Branka Purlija- psihijatar, na temu “Kako pomoći oboljelom i članovima porodice” Branka Stepanović Ilić - klinički psiholog i porodični terapeut, a o ulozi društvene zajednice Branislav Lakićević - dipl. socijalni radnik-pravnik.

Moderator, dr Gina Masoničić, istakla je da je zadovoljna odzivom, jer interes za ovu temu “nije baš veliki, mada sve pogađa”.

“Demencija je problem čitave porodice, organizacioni i emocionalni. I globalni, jer je sve više oboljelih, pa će 2050. godine biti starijih od 60 godina više nego mlađih, zato je svijest o ovom problemu veoma važna” - kazala je ona, ističući da se u našem društvu porodica sama bori sa ovim problemom.

Dr Marija Đerković ukazala je da je Alchajmerova bolest četvrti uzrok smrtnosti u svijetu, a da od ove bolesti boluje 5-10% starijih od 65 godina. “Smrt od ove bolesti, uz najbolju njegu, nastupa za 8-10 godina” - istakla je ona. Na nastanak bolesti utiču starost, genetski faktori, pol (žene češće oboljevaju), traume glave, depresije, vaskularni faktori rizika i manjak obrazovanja. Postoje tri stadijuma razvoja bolesti, koja je, na žalost, neizlječiva. Ipak, istakla je, čitanje, kao i fizička i socijalna aktivnost usporavaju razvoj bolesti.


Dr Branka Purlija, psiholog u Centru za mentalno zdravlje, kazala je da je alchajmerova demencija “primarno degenerativna bolest koja najčešće nastupa u starijem životnom dobu”, a da žene od nje oboljevaju dva puta češće. Istakla je da je protivnik smještanja ovakvih bolesnika u staračke domove, jer im u takvom dezorijentisanom stanju biva samo teže. Porodicama koje imaju ovakve bolesnike  preporučila je da ostave upaljeno svijetlo tokom noći. Kazala je da u prvom stadijumu bolesti oni osjećaju depresivnost, strah, nemir i agresivnost. U drugom stadijumu dolazi do gubitka mišićnog tonusa, gubitka koordinacije, epileptičkih napada, dok je ishod trećeg stadijuma propadanje i smrt. Istakla je da se bolest ne liječi, a kao preventivne mjere navela je regulisanje krvnog pritiska, ostavljanje  pušenja, regulaciju tjelesne težine, mentalnu i socijalnu aktivnost.

“Posebno je značajno da pacijent bude prihvaćen u porodici i da ima emocionalnu podršku”, istakla je ona, dodavši da takvi pacijenti treba da budu medicinski zbrinuti u kućnim uslovima, uz patronažu, a hospitalizovani “što kraće”, samo u slučaju životne ugroženosti.

Psiholog Branka Stepanović Ilić istakla je da je cilj njenog predavanja “pomoći oboljelom i sačuvati sebe”. Ona je takođe navela etape razvoja bolesti, na koji način se ispoljavaju, ali je istakla da ovakvim pacijentima, prije svega, treba razumijevanje, fizička aktivnost i emicionalna podrška. “Pišite njihovo sjećanje od davnina, to je vaša knjiga, vaša porodična istorija, upoznaćete sebe, svoje korijene. Tako se i družite i rasterećujte se obostrano” - istakla je ona. Ona je takođe kazala da je ovakvim bolesnicima potrebno zadavati kratka, jednostavna uputstva, ali i, da bi se osjećali sigurno, pitati ih za snove, osjećanja, šaliti se i pričati sa njima.


Branimir Lakićević istakao je da se civilizacijski stepen razvoja društva ogleda u odnosu prema starima. Kod nas nema društevnog odgovora, nemamo institucije koje se bore sa ovim problemom. Najveći teret snosi porodica-finansijski, emocionalno i psihološki. On je naveo primjer Opštine Zvezdara,  u kojoj je sprovedeno istraživanje, nakon kojeg se došlo do zabrinjavajućeg broja starih osoba koje imaju probleme sa demencijom, a preporučeno je osnivanje dnevnih centara. Postoje zakonske regulative, istakao je on, i preporučio da članovi porodice, prije nego što se bolest razvije, uzmu ovlašćenje za  raspolaganje novcem, da bolesnik sastavi testament, pa i ugovor o doživotnom izdržavanju. U slučaju da oboljeli ne može da vodi brigu o sebi, zbog uznapredovale bolesti, predlaže se parnični postupak za oduzimanje poslovne sposobnosti, kako bi mu srodnik bio dodijeljen za staraoca. U oblasti socijalne zaštite, ovakvi bolesnici imaju pravo na dodatak i njegu tuđeg lica u iznosu od 60 eura i ličnu invalidninu od 110 eura - kazao je on, a uz to, imaju pravo na subvenciju za električnu energiju. U slučaju da im se dodijeli staratelj, on će primati 192 eura.

Ni Lakićević ne preporučuje domove za stare, jer zbog prirode bolesti, sa njima je osoblju teže da sarašuje, a u određenim fazama skloni su da odlutaju i izgube se. “Glavni zadatak njege je da im sadašnjost nije prijatna. Oni nemaju osjećaj da im nešto predstavlja opasnost, pa je potrebno obezbijediti vrata i prozore, da se ne mogu lako otvoriti, ukloniti brave iz kupatila, skloniti ljekove, osigurati utikače, zabraniti pušenje, staviti neklizajuće podloge neutralnih boja. Preporučio je da članovi porodice uz sebe imaju fotografiju oboljelog, za slučaj da se izgubi”.

Tribina o ovoj bolesti prije dva dana održana je u Domu zdravlja, kao i u Sutomoru i Ostrosu prije toga.