Društvo

Karolina osvojila i Kilimandžaro

by Vjera Knežević Vučićević | 12:04:2018 | 12:53:31

Zahvaljujući velikom entuzijazmu, avanturističkom duhu i ljubavi prema planinama mlade Baranke Karoline Ilić, crnogorska zastava se za nepunih godinu vijorila na najvišim planinaskim vrhovima tri kontinenta. Ova odvažna djevojka je prvo osvojila najviši vrh Evrope Elbrus (5.642metra), potom je u februaru uspješno savladala i najviši vrh Južne Amerike Akonkagvu (6.968 metara), a prije deset dana i fascinantni Kilimandžaro (5.895 metara) najviši vrh afričkog kontinenta. Karolina je tako postala prva žena u istoriji Crne Gore koja je za nepun mjesec osvojila najviše vrhove dva kontinenta.
 
“Teško je prenijeti ljepotu sa kojom sam se srela u Africi. Na Kilimandžaro sam otišla potpuno nenadano, prvenstveno zato što nijesam vjerovala da ću tako brzo pribaviti sredstva. Uz to, nijesam se bila ni odmorila ni zaliječila žuljeve od puta u Argentinu i pohoda na Akonkagvu… Ipak, veoma sam srećna što mi se pružila ovakva prilika, bila je to prelijepa avantura, Afrika je divna. Zaljubila sam se u Tanzaniju, iako sam vidjela samo njen mali dio, nijesam uspjela da za kratko vrijeme odem na safari. Vratiću se tamo, obećala sam sebi”, u dahu priča harizmatična Karolina.

 
Objašnjava da je bilo izuzetno naporno, pet dana intenzivnog penjanja bez aklimatizacije, odmora, nedovoljno sna…
 
“Za Akonkagvu sam se pripremala po propisima- oko pola godine. Na vrh Južne Amerike sam se popela 13. februara, vratila se u Crnu Goru 6. marta, a već 27. marta sam otputovala za Afriku… Bilo je teško, a naša ‘ekspedicija’ je brojala dva člana- vodič i ja!”, kroz smijeh priča Karolina.
 
Iako je u osvajanje Kilimandžara krenula u nepovoljno vrijeme- u toku sezone kiša koja se pretvara u grad i u snijeg kako se bližite vrhu, vremenski uslovi su joj uglavnom bili naklonjeni.
 
“Glavni uspon smo počeli u ponoć 2. aprila i stigli oko devet i 30 ujutro. Bila je velika mjesečina, tzv. ‘supermoon’, snijeg nije padao, a nije bilo ni vjetra, temperatura se kretala oko nule. Bilo je samo malo magle, ali se i ona razmakla kada sam bila nadomak vrha, pa sam imala idealne uslove i za fotografisanje. Univerzum je bio na mojoj strani, velika sreća me je pratila”, priča ova pozitivna djevojka. Kaže da joj je do sada najteže palo osvajanje Elbrusa, jer je to bio njen prvi 'ozbiljniji” vrh iznad 4.000 metara.

 
“Ni uslovi mi tada nijesu išli u prilog, temperatura je bila 25 stepeni ispod nule, duvao je vjetar 40-50 km/h, jedino je društvo- ekipa iz Nikšića, bila odlična. Teškoće su najviše stvarale uže dionice okamenjene ledom, pa je bila prisutna bojazan od pada. Pored naših nogu je u tim trenucima zjapila provalija od 3.000 metara, a ja nijesam bila planinar sa iskustvom koji bi znao da adekvatno upotrijebi cjepin… Opasno je za svakoga, jer kada se desi nepredviđena situacija ne znate kako ćete reagovoati, ključni su refleksi…Ne daj Bože da skliznete, niko vas ne može zaustaviti. Ipak, kada smo stigli na vrh, teškoće smo u trenutku zaboravili”, priča Karolina. Priznaje da pred put uvijek ima dozu straha, ali kaže da je naučila da ga upotrijebi kao podsticaj i pretoči u pozitivnu energiju koja je “gura” ka cilju.
 
Bezrezervu ljubav prema planini Karolina je izgradila voleći prirodu i krševitu Crnu Goru čiju je divlju ljepotu odlično upoznala radeći kao turistički vodič. Sa ponosom ističe da “mnogi rođeni Crnogorci ne odu na mjesta koja ona i ‘njeni’ turisti obiđu”. Već 12 godina sa posjetiocima iz Francuske, Švajcarske, Kanade obilazi Crnu Goru. Ističe da su stranci oduševljeni ljepotom pejzaža, koloritom, prirodnim bogatstvima, autentičnim kulturološkim nasljeđem, a redom se već poslije dva dana zaljube u našu državu.

Iako roditelji, porodica i prijatelji mnogo brinu pred svaki njen odlazak, zahvalna im je na ogromnom razumijevanju i što su je podržali da živi svoj san. Iako kaže da je odavno prestala da očekuje da će ljudi shvatiti poriv za osvajanjem planina, odlaske na mjesta gdje je svega 50% kiseonika, i “mučenje svih organa” Karolina objašnjava da je taj poriv nezaustavljivo vuče, da je jednostavno jači od nje i da planinarenje doživljava kao posebnu misiju.
 
“Još uvijek nemam muža i djecu, možda jednoga dana… Do tada ću osvajati planine uz podršku ljudi koji me vole i pomažu. Uživam veliko razumijevanje mog grada Bara i nekoliko privrednika među kojima izdvajam Radomira Novakovića Cakana i vlasnika kompanije ‘Allegra’- Mihaila Vukića, a podržali su me i sugrađani. Bilo bi lijepo kada bi i država dala šansu i pomogla djevojci koja sa svega dvije godine planinarskog iskustva osvaja najviše planinske vrhove svijeta, da ostvari snove i doprinese promociji Bara i Crne Gore” poručuje Karolina.

 
Ona je rođena i prvih 19 godina je živjela u Parizu. Majka joj je Baranka, otac je iz Srbije, a Karolina se svugdje predstavlja kao Crnogorka. Roditelji su 2001. godine odlučili da se vrate u Crnu Goru.
 
“To je najljepša odluka mog života koju su drugi donijeli za mene. Nadam se da ću se u Francusku vraćati isključivo turistički. Obožavam Crnu Goru. Imam dvojno državljanstvo, ali ja pripadam ovdje. Mog brata još uvijek zovu ‘Francuz’ jer je kod njega više izražen tamošnji akcenat. Iako sam se sasvim dobro uklopila, ne obraćam pažnju šta ljudi pričaju, živim svoj život. Važno je integrisati se, ali pri tome ipak ostati svoj”, zaključuje Karolina.
 
Planovi su, naravno ambiciozni. Prvi je osvajanje vrha Aljaske (Denali, 6.190 metara) na koji se do sada nije popela nijedna žena iz Crne Gore. Ako se taj plan ne ostvari, izazov koji je postavila pred sebe Karolina Ilić je osvajanje jednog od najviših vrhova na Himalajima koji se nalazi na preko 8.000 metara visine, a čije ime za sada krije. Nada se u podršku ljudi koji vole planinu i poštuju njene ambicije da pod nogama osjeti tlo najviših vrhova planete. Na tri do sada je sa ponosom zavijorila zastavu voljene Crne Gore.