Društvo

Petnaest mjeseci borbe za spas biljaka

by Lucija Milović, mentor: prof. Tanja Kragulj | 05:05:2018 | 18:53:47

Na nedavno završenom konkursu "Mladi ekoreporteri“ kojeg je, po jedanaesti put, na nivou države organizovalo NVU "EKOM”. u sklopu programa Fondacije za ekološku edukaciju (FEE), drugo mjesto u kategoriji “Eko članci” drugo mjesto je zauzela Lucija Milović, učenica OŠ “Blažo Jokov Orlandić”.
 
Shodno propozicijama takmičenja, rad je uvršten i na on-line glasanje, i stoga mora biti objavljen u lokalnim sredstvima informisanja. Bar Info već godinama objavljuje radove Baranima koji su osvojili neko od prva tri mjesta. Tako je i ovaj put.
 
Za Lucijin rad možete glasati na adresi:  http://www.easypolls.net/poll.html?p=5adf6580e4b0f7307b1784be
 

PETNAEST MJESECI BORBE ZA SPAS BILJAKA
piše: Lucija Milović; mentor: Tanja Kragulj
 
U jutro 6. januara 2017. godine, Bar je pogodila najjača zima kakvu ne pamte ni najstariji mještani. Počelo je dva dana ranije, snijegom koji se pretvorio u kišu, pa je raskvasio zemlju, a uslijedila je orkanska bura, pa mraz sa temperaturom nekoliko dana ispod nule.

“Nezapamćeni sjeverni vjetar olujne jačine paralisao je grad. Udari vjetra dostižu i do 140 km/h. Borovi su iščupani iz korijena i padaju na automobile, grane su po putu i pločnicima, odvaljene su semafori, satelitske antene, bilbordi, polomljeni prozori, odnešeni djelovi krovova na Opštini i Sportskoj dvorani, led je okovao i jahte u marini. Na periferiji sablasna slika, tone plodova agruma povaljano po zemlji... Nema gdje nema palog drveta, a informacije stižu odsvuda. Apelujemo na građane Bara da nikako ne ulaze u gradske parkove, i da hodaju i parkiraju automobile daleko od prostora gdje je visoko i starije drvo, jer su ona sklona padanju”, iz sata u sat je o prilikama u gradu izvješatavao Bar Info, sajt lokalne informativne kuće Radio Bar.

Temperature ispod nule su trajale punih 6 dana, i desetkovale biljni svijet u užem gradskom jezgru. U Polju, petnaestak minuta od centra, stradale su čitave plantaže limuna i mandarina, parkovi i šetališta pored mora ostala su bez stotinjak alepskih borova, kompleks Dvorca kralja Nikole bez biljaka koje su zasadili mornari tridesetih godina XX vijeka, a u najstarijoj gradskoj ulici - Ulici maršala Tita na Topolici - uništene su tipično mediteranske biljke, kojima se grad decenijama ponosio.


Petnaest mjeseci nakon ove prirodne nepogode, "zeleni fond“ se još uvijek oporavlja – gradske komunalne službe su učinile svoje i jedan dio flore se regenerisao, ali je veliki procenat bespovratno izgubljen.

"Više od 50% uništenih biljaka nalazilo se u Ulici maršala Tita, što se posebno odnosi na kanarske palme, koje su najviše stradale, tačno 12% svih palmi je smrznuto. One ne podnose višednevnu temperaturu ispod nule, i bilo je zaista žalosno gledati kako suve grane s koncima vise u krošnji. Istrunule su višedecenijske agave na početku ulice, zaštitni znak ovog dijela grada, jer su bile pune vode koja se smrzla, tako da turisti više neće moći slikati atraktivne fotografije kad su one u cvatu. Nestale su mnoge juke, gotovo sve opuncije, kaktusi, sve sukulente, naročito aloje, a na ovom potezu ih je bilo starih i po 50 godina“, kaže ing. hortikulture Mira Prentović, rukovodilac RJ Zelenilo barskog preduzeća „Komunalne djelatnosti“.  

Barani su bili pogođeni zbog uginuća gotovo svih eukaliptusa na potezu Ulica Maršala Tita – Korzo – Šušanj. Riječ je o drvoredu kojeg je, po predanju dao zasaditi još kralj Nikola. Palme ispred Dvorca kralja Nikole su odavale jezivu sliku, svenutih grana, neke sklone padu, neke bez krošnje... Uz to, svima je u glavi bila i opasnost od palminog surlaša, kome su pogodovale ovako „ranjene“ biljke.    

Građani su priskakali u pomoć jedinicama Zelenila, skupa sa nevladinim sektorom, odnosili uništeno granje i drveće, javljali kakva je situacija u pojedinim djelovima opštine, pomagali u fiksiranju nagnutih stabala konopima i žicama, prekrivali žbunje specijalnim mrežama... Među prvima su se odazvali izviđači.

"Postojao je opravdani strah da najstarija ulica u gradu više nikada neće biti ista, zato su izviđači svoje snage i znanje stavili u službu zaštite biljaka, kao što radimo i kad su požari i druge nepogode u pitanju. Pomagali su i starci, žene i djeca, ne samo mi, svako na svoj način“, ističe Miodrag Tanjo Masoničić, starješina odreda „24. novembar“.


Radnici i stručne službe Zelenila imali su mjesecima pune ruke posla, kidajući staro drveće i obrezujući uništene biljke do određenog nivoa, u nadi da će se barem neke od njih oporaviti. Borba za svako stablo i ukrasni žbun trajala je svakodnevno, i bilo je dirljivo vidjeti sa kolikom posvećenošću su radnici Komunalnog preduzeća prionuli na posao.

„Odradili smo sve potrebne mjere – sječu 150 stabala, prskanje, tretiranje hemijskim preparatima, premazivanje kalem voskom. Samo ove godine izvedena je dendrohirurgija na tri palme, uklonili smo svaki zaraženi dio debla sve do zdravog tkiva, ali se samo jedna regenerisala. Na njoj su se na zatupastom vrhu pojavili vršni listići. Šanse nisu velike, ali ćemo se za svako stablo boriti“, kategorična je Prentović.

I ostale tropske i mediteranske biljke počele su da se obnavljaju, poput crvene melaleuke. Stabla eukaliptusa u užem gradskom jezgru posječena su do zemlje i iz panjeva i oko njih sada izbijaju mladice. Biljke više nikada neće biti moćne i čvrste kao nekad, ali su ipak žive. Čitavom dužinom Ulice maršala Tita ukrasne mezembrianteme morale su biti tretirane tzv. oštrim orezivanjem, na 40cm od tla, u nadi za kakav-takav oporavak tokom ljeta.

„Nismo je uklanjali, već intenzivnom njegom – prihranom, okopavanjem, stalnim zalivanjem pokušavamo da je skoro iz korijena ’podmladimo’“, ističe Prentović.

Najlakše je, kaže, bilo sa omiljenim stablima Starotopoličana – melijama. Ovo mirisno drvo je izuzetno krto i relativno lako se lomi pod jakim vjetrom, ali ima i nevjerovatnu moć regeneracije. Neka od stabala su bila bukvalno otkinuta na metar i po od tla, ali su za nepunih godinu dana ponovo forimarala krošnju i procvjetala na karakterističan način od koga miriše čitava ulica.  


Godinu i tri mjeseca nakon najgoreg nevremena koje se pamti, posljedice su izuzetno vidljive, ali je vidljiva i promjena odnosa građana prema "svom“ drveću. Da bi se bar malo anulirao gubitak, Komunalne djelatnosti kontinuirano vrše sadnju agava i ostale mediteranske flore, ali i sarađuju sa građanima koji izvještavaju o promjenama na biljkama, naročitu pažnju vodeći na napade palminog surlaša.

"Usudila bih se reći da su Topoličani ’zaljubljeni’ u stare biljke. Često i sami nešto zasade oko zgrada, i iako to zna da bude pogrešno odrađeno, izuzetno nas raduje. Reaguju kada želimo da orežemo drvo, uvijek se skupi nekoliko njih da objasnimo zašto to radimo. Tako da, pokazala je ova nesreća, u svemu lošem ima nešto dobro. Konačno su svi, čini se, prošle godine shvatili šta znači zelenilo za jedan grad. Dok su palme bile ružne, a šetalište tužno, dok su grane avetinjski zjapile nad glavama prolaznika u Ulici maršala Tita, nikome nije bilo svejedno“, zaključuje ing. hortikulture Mira Prentović, i poručuje: „Borba se nastavlja“.