Društvo

Alković: Skoro da neće biti berbe masline

by Vjera Knežević Vučićević | 07:11:2018 | 12:15:47

Zbog izuzetno lošeg roda, skoro da se može reći da ove godine neće ni biti berbe maslina. Brojni faktori su tome doprinijeli, pa se čini da barskim maslinarima ništa nije išlo na ruku.
 
“Prvo nam u periodu oprašivanja nijesu pogodovale jake kiše, uslijedilo je i vlažno ljeto sa puno kišnih dana, što je pogodovalo razvoju muve masline. Uprava za bezbjednost hrane i fitosanitarne poslove je konstantno pratila razvoj te štetočine, informisala je o tome Društvo maslinara čiji su ih članovi prenosili maslinarima… Iako su do maslinara stizale preporuke na koji način da zaštite rod, oni nijesu u značajnoj mjeri primijenili te mjere, pa je najveći dio ploda otpao sa grana, tako da bukvalno skoro da neće biti berbe”, nezadovoljan je predsjednik Društva maslinara Bar Ćazim Alković.
 
Početak berbe maslina, uprkos tome što ove jeseni nije bilo dobrog roda, u Baru je obilježeno tradicionalnom manifestacijom “Ex Albis Ulivis”. Iako se proizvodi izlažu na svega desetak štandova, njen značaj je i u tome što se strogo poštuju propisi izlaganja proizvoda, sve mora biti po stadardima- od toga da ulje bude vrhunskog kvaliteta, pa sve do odgovarajućeg etiketiranja. Maslinari u gradu pod Rumijom nastoje da tom malom manifestacijom pokažu kako ulje treba da bude, na koji način ga ispravno spakovati, riječju da ti proizvodi posluže za primjer.

 
Pozitivan pomak koji će, kada je maslinarstvo u Baru u pitanju, svakako dati rezultate na duže staze, je što se sve veći broj maslinara pridržava preporuka o berbi i obradi maslinovog ploda u skladu sa evropskim standardima.
 
“Iako polako, stvari se mijenjaju. Kontinuirano organizujemo predavanja koja drže renomirani stručnjaci iz oblasti maslinarstva i nastojimo da zajednički trasiramo put edukacije maslinara. Nastojimo da svi do jednog promijene lošu naviku sakupljanja ploda sa zemlje, jer znamo da je svaka voćka kada padne sa drveta prezrela, ako već nije i trula. Propagiramo da maslinari pravilnom rezidbom prilagode stabla za berbu i da sve plodove na vrijeme, dok su još zdravi i svježi, uberu. Nakon berbe standardi preporučuju plastične gajbice koje su prozračne, pa plod može da “diše”, a nikako plastične vreće koje povećavaju temperaturu, pa već tada dolazi do tzv. “procesa paljenja”. Preporučljivo je da se plod obradi što prije- u roku od 24 časa od branja. Toga se pridržavamo u Društvu maslinara- danju beremo, a već iste večeri dogovorimo sa uljarom preradu masline. Važno je voditi računa da se proces prerade odvija na temperaturi nižoj od 28 stepeni, jer samo do te temperature možemo smatrati da je ulje hladno cijeđeno. Ako se ona poveća, dobija se neznatno veća količina ulja, koje se kvalitetom ne može mjeriti sa onim prilikom čije prerade su se poštovali propisi”, objašnjava Alković. Još jedna u nizu preporuka u procesu dobijanja ekstra djevičanskog maslinovog ulja je da se mora voditi računa poslije koga se melju masline. Alković ističe da se u slučaju kada je maslinar koji je prethodno mljeo masline prerađivao truo, nekvalitetan plod, u mašinama zadržava dio tog ulja, koji će oštetiti i sljedeće, jer, kako navodi “i sasvim mala količina lošeg ulja može da ošteti veliku količinu dobrog ulja”.
 
“Nakon okončanja procesa dobijanja kvalitetnog maslinovog ulja čak i do kuće ga treba transportovati u odgovarajućoj ambalaži. Preporučujemo staklene demižane ili posude od inoksa. Jako je važno da se ulje i prilikom tog kratkotrajnog transporta- od uljare do kuće, prenosi u čistim posudama, jer se dešava da maslinarima na dnu bidona ostane po decilitar starog ulja koje se poslije dužeg stajanja ‘upalilo’, pa kada sipate svježe i ono se pokvari”, navodi Alković, uz preporuku da maslinovo ulje treba pohraniti na temperaturi višoj od osam, a nižoj od 28 stepeni u dobro zatvorenim posudama od inoksa, jer je, kako podvlači “kiseonik neprijatelj maslinovog ulja”. Kada se ulje nataloži, valja ga presuti u staklene flaše tamne boje da svjetlost ne bi dovela do oštećenja ulja.
 
“Važno je da svaka karika u lancu proizvodnje bude ispravna i jaka. Ako bilo koja ‘pukne’- nećete dobiti maslinovo ulje vrhunskog kvaliteta. Jednom kada se maslinovo ulje ošteti, to je nepovratno”, kategoričan je Alković.
 
Društvo barskih maslinara ima podršku i kvalitetnu kontinuiranu saradnju sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja, sa opštinom Bar, a posebno sa resornim sekretarijatom. Sarađuju i sa Turističkom organizacijom, Upravom za fitosanitarne poslove, srednjim školama, NVO sektorom… Ponosni su i na to što godinama njeguju izvanrednu saradnju sa maslinarima iz susjedne Hrvatske- od Dubrovnika do Istre, pa često imaju običaj da kažu da je ona toliko dobra da je nerijetko na većem nivou od one koju maslinari iz te države međusobno imaju.

 
 
“Izdvajam saradnju sa dubrovačkim fakultetom koji ima akreditovan panel, što je od izuzetnog značaja za senzorsko ocjenjivanje kvaliteta maslinovog ulja. Imamo otvoren poziv da svakog četvrtka dođemo u Dubrovnik i zajedno ocjenjujemo i upoređujemo uzorke našeg i njihovog ulja”, kaže Alković koji smatra da je to “dobar korak ka formiranju crnogorskog panela za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja”.
 
“Iako je zakonom propisano da se kod kategorizacije maslinovog ulja ono ocjenjuje i hemijski i organoleptički u Crnoj Gori nemamo panel. Ministarstvo poljoprivrede radi na tome, laboratorija za senzorsko ocjenjivanje u Centru za supropske kulture u Baru je opremljena, pa se nadamo da ćemo možda do nove godine imati crnogorski panel koji će zadovoljiti regule i osigurati da potrošači koriste kvalitetno maslinovo ulje. Ipak, prostor bez kadra ne znači ništa, pa vjerujemo da će u narednih dva mjeseca biti organizovana edukacija za nedostajući broj ocjenjivača”, nada se predsjednik Društva maslinara Bar. Koliko je procedura prilikom ocjenjivanja kvaliteta maslinovog ulja komplikovana, možda najbolje svjedoči podatak da je za to potrebno najmanje osam akreditovanih ocjenjivača, dok je, primjera radi, za ocjenu vina potrebno tri. Pri tome svi oni se, makar približno, moraju složiti u ocjeni kvaliteta. Za potrošače i ljubitelje maslinovog ulja otežavajuća okolnost prilikom kupovine je što deklaracija na flaši nerijetko ne prati njen sadržaj. Alković “otkriva” kako prepoznati ekstra djevičansko maslinovo ulje.
 
“To se ne odnosi isključivo na naša, domaća ulja, nego i na ona koja dobijamo iz uvoza. Nije jednostavno prepoznati kvalitetno ulje. Osnovne smjernice prilikom kategorizacije ulja su prvenstveno voćnost (kada se otvori flaša treba da se osjeti svjež, voćni miris), a i prilikom probanja tu svježinu moramo osjetiti i u ustima. Uz to, na obodima jezika treba da se osjeti gorčina, u njoj su polifenoli koji su blagotvroni za zdravlje. Ne treba bježati od gorkog maslinovog ulja. Treća pozitivna osobina je pikantnost koja uzrokuje blago peckanje u grlu prilikom gutanja. Ono je kratkotrajno, prisutno je svega jedan minut”, preporuke su koje konzumenti moraju slijediti prilikom kupovine maslinovog ulja.
 
Društvo maslinara je prepoznato i kao pokretač brojnih inicijativa kojima je glavni cilj očuvanje maslinjaka i želja da se ta privredna grana što brže i bolje razvija- renovirali su puteve, podigli potporne zidove…
 
“U Džidžarinu smo izgradili dva kilometra maslinarskog puta koji je jako značajan sa više aspekata. Osim što je sada primjena agrotehničkih mjera značajno olakšana, dobili smo i prelijepu turističku stazu, a ne manje značajno je što smo njime omogućili i adekvatnu zaštitu od požara, pa je sada cijeli maslinjak dostupan vatrogasnim kolima. Podsjećam na veliku nesreću koja je zadesila ulcinjske maslinjake kada je u požaru stradao ogroman broj stabala upravo iz razloga što drveće nije bilo dovoljno očišćeno i nije imao pristupni put”, ukazuje Alković.
 
Članovi Društva su sa maslinarima iz Kunja u Mrkojevićima rekonstruisali i put Mamole, kao i onaj u Dabanovu u Starom Baru. Iako ističu da nijesu investirali u te radove, značajno je što su bili spona među ljudima.

 
“Poseban i zaista human gest je napravio Ivica Šapina koji je maslinarima poklonio dio svog privatnog zemljišta, tako da put prolazi kroz njegovo imanje. Maslinjaci su sada dostupni, a i lakše ih je zaštititi od požara. Na inicijativu čuvenog arheologa Omera Peročevića, koji nam je puno pomogao, a u saradnji sa Turističkom organizacijom Bar od koje smo posredstvom konkursa dobili sredstva, realizujemo projekat zaštite Starog mosta na Suvom potoku na početku Džidžarina. Već sada mogu da tvrdim da će završetkom radova i očuvanjem tog kulturnog dobra, most postati prava atrakcija, ljepota na maslinarskom putu, koja će dopuniti i predivnu stazu”, kaže Alković.
 
Društvo maslinara vrijedno radi i na edukaciji o značaju maslinarstva mladih Barana. U proteklom periodu obišli su barski vrtić, a za srednjoškolce su organizovali izlet upravo u Džidžarin.
 
“Predškolci su bili oduševljeni pričom o maslini, trudili smo se da im je približimo kao drvo koje karakteriše grad gdje žive, pokušali da im objasnimo zašto se kaže ‘maslina je ime Bara’, a zajedno smo i crtali plemenito drvo. Sa istom namjerom obišli smo i osnovne škole, a za đake Srednje ekonomsko- ugostiteljske škole, s obzirom da u toj ustanovi postoje smjerovi za kuvara i konobara, organizovali smo edukaciju za senzorsku ocjenu kvaliteta maslinovog ulja. Nijesmo zaboravili ni fakultete u Baru, gdje smo takođe držali predavanja, a sve sa željom da se mladi Barani srode sa maslinom”, navodi Alković.
 
Najvažnija misija Društva maslinara Bar u narednom periodu biće da sa Ministarstvom poljoprivrede i ruralnog razvoja i Sekretarijatom za poljoprivredu u opštini Bar uspostave djelotvoran sistem u zaštiti masline od maslinove muve.
 
“Pokazalo se da naši maslinari pojedinačno ne štite masline u mjeri u kojoj je to neophodno. Jasno je da rod gubimo upravo zbog toga što se ne primjenjuju agrotehničke mjere. Osim toga, kod Ministarstva poljoprivrede pokrenuli smo inicijativu da napravimo zaštitu geografskog porijekla za maslinovo ulje proizvedeno od ‘barske žutice’. Prvi korak je načinjen, a slijede pregovori sa ostalim maslinarskim organizacijama na teritoriji crnogorskog primorja u smislu da li da tu zaštitu realizujemo pojedinačno (Bar, Boka, Budva, Ulcinj) ili da idemo u zajedničku zaštitu maslinovog ulja ovog podneblja”, navodi Alković.

 
Jedan od najvažnijih projekata je izvjesna izgradnja Kuće maslina u Starom Baru, o kojoj se godinama govori, a još duže joj se nadaju istinski ljubitelji maslinovog drveta.
 
“Lokacija je obezbijeđena, određen je prostor ispod stare Gimnazije, iza parkinga, u toku su završni radovi na izradi projekta, a trenutno Ministarstvo poljoprivrede i opština Bar rade na pribavljanju sredstava. Trudili smo se da bude uz put, jer nije namijenjana isključivo za potrebe maslinara, već i za turističku promociju grada i maslinarstva. Namjeravamo da, osim administrativnog dijela, sale za edukaciju maslinara i ostalih poljoprivrednih proizvođača, izgradimo i pogon za preradu maslina, gdje ćemo pokazati kako taj process treba da se odvija. Praktično ćemo objašnjavati kako se masline prerađuju, kako se ulje čuva. U planu je i uređenje sale za degustaciju maslinovog ulja, prostor koji će biti svojevrstan ‘muzej’ maslina, kao i prodajni prostor gdje će turisti i građani Bara biti u prilici da kupe ulje naših maslinara i to isključivo ono proizvodeno uz primjenu standarda kvaliteta. Ta kuća, za koju se nadam da će, pošto su sve administrativne barijere prebrođene, biti završena tokom sljedeće godine, garantovaće za kvalitet”, zaključuje Alković.