Društvo
Gojaznost mladih rizik po zdravlje
by Vjera Knežević Vučićević | 21:01:2019 | 11:32:59
Koliko mladi znaju o faktorima rizika koje nosi gojaznost, kao i u kojoj mjeri poznaju principe zdrave ishrane, istraživala je među barskim srednjoškolcima pod okriljem NVO Centar za ekologiju i afirmaciju zdravlja (CEAZ) na čijem je čelu, dr Snežana Barjaktarović- Labović, specijalista higijene, dijetolog. Ona je, nakon radionica realizovanih u okviru projekta “Ispitivanje nivoa znanja mladih o faktorima rizika za gojaznost” podržanog od strane Ministarstva sporta (na kojima su učestvovali učenici sve tri barske srednje škole), sprovodeći anketu došla do podataka koliko mladi u Baru znaju o ovoj problematici i da li su spremni da aktivno učestvuju u njenom suzbijanju. Opšte je poznato da gojaznost u dječjem i adolescentnom uzrastu predstavlja veliki zdravstveni problem. Prekomjerna tjelesna težina i kod najmlađe populacije može prouzrokovati visok nivo masnoće u krvi i povišen pritisak, rizik od pojave dijabetesa... Ljekari preporučuju roditeljima da reaguju čim primjete da dijete ima više kilograma nego što je to primjereno za njegov uzrast, jer što se duže čeka, kilogrami se dodatno gomilaju, a navike u ishrani je mnogo teže promijeniti.
“U našem istraživanju je učestvovalo 277 učenika. U ispitivanoj grupi bilo je 130 učenika, od čega 86 (66,2%) djevojčica i 44 (33,8%) dječaka. U kontrolnoj grupi učestvovalo je 147 učenika, od čega 84 (57,1%) djevojčica i 63 (42,9%) dječaka. U ispitivanoj grupi prosječan nivo znanja iznosio je 74,07%, a u kontrolnoj 60,43%, na osnovu čega se može zaključiti da je radioničarski rad dobar način edukacije mladih i da dovodi do povećanja nivoa znanja”, kaže je dr Barjaktarović- Labović.
Prema njenim riječima razlog za odabir teme “Stepen znanja mladih o faktorima rizika za gojaznost” je više nego evidentan, jer je kako podvlači ”dovoljno prošetati i uočiti da u Crnoj Gori više nema generacije koja nije u prekomjernoj tjelesnoj masi”.
“Gojaznost je na globalnom nivou bolest koja je rezervisana za svaku starosnu dob. U šali često kažem- roditelji prvo tjeraju djecu da jedu na silu, pa kad djeca postanu gojazna onda ih “spašavaju” uvođenjem, vrlo često, loših dijeta. Uzrasna granica kad govorimo o gojaznosti ne postoji, postoje samo definisane referentne vrijednosti za Body Mass Index (BMI) koji je pokazatelj stanja uhranjenosti za sve uzraste”, kaže naša sagovornica.
Prije testiranja sa srednjoškolcima je realizovan niz radionica na kojima su se upoznali sa osnovnim principima pravilne ishrane, faktorima koji utiču na gojaznost i mjerama prevencije.
“Zajedno sa koordinatorima iz sve tri srednje škole odlučili smo da ‘izmjerimo’ koliko je radioničarski rad efikasan. Anketirali smo djecu koja su pohađala radionice, kao i onu koja nijesu prisustvovala radinicama. Rezultati su potvrdili da radionice zaista daju efekat, ali ih svakako treba održavati u kontinuitetu. Sve što se tiče zdravlja, iako ljudi misle da znaju (pa i kad zbilja znaju) treba povremeno ponavljati”, sugeriše dr Barjaktarović- Labović dodajući da ju je “iznenadilo da je mnogo ispitanika navelo da su proteini osnovni izvor energije”.
“To se može obrazložiti time što vrlo često gledamo reklame koje promovišu hiperproteinske dijete. Djeca se ne udubljuju, ne razmišljaju. Jako je važno da dobiju pravu informaciju od stručnjaka koji su odgovorni, pa neće iznijeti ni jednu preporuku koja nije zasnovana na dokazima. To treba da bude princip svih nas koji smo položili Hipokratovu zakletvu, a oni koji je nijesu položili, a bave se zdravljem, treba dobro da se zapitaju da li je to u redu”, poručuje dr Barjaktarović-Labović.
U neposrednoj blizini škola najbrojnije su prodavnice “brze hrane” koje, kako podvlači naša sagovornica, podstiču gojaznost. Ona ističe i da decenijama ne postoje školske kuhinje u kojima su ljudi od struke preporučivili šta valja da djeca pojedu za užinu.
“Ako hoćemo zdraviju naciju, onda se tom pitanju trebamo sistemski i posvetiti. Kao primjer navodim da treba stalno pričati djeci da ne vjeruju planetarno popularnom fudbaleru kad reklamira čips iz razloga jer ga on ne jede. Dobio je veliki novac da se nasmiješi i izgricka taj čips- kategorična je doktorka, podjećajući da su preporuke dijetologa pet obroka dnevno- doručak, ručak i lagana večera, kao i dvije užine, uz mnogo vode. Doručak je, podsjeća, najvažniji obrok!
“Na žalost istina je da se doručak često preskače. Kada tokom radionica pitam djecu koliko njih je tog jutra prije polaska u školu doručkovalo, prebrojim ih na prste jedne ruke. Doručkuju na velikom odmoru i to uglavnom peciva od bijelog brašna, punjena mesnim prerađevinama, majonezima, picu… što je sve hrana za izbjegavanje. U pekarama mogu da se prave zdravi obroci- salate, sendviči sa kiflama od integralnog brašna... i da se to punudi djeci”, preporučuje dijetolog.
Posljednjih godina, po uzoru na neke poznate ličnosti, sve je više mladih koji su vegeterijanci ili vegani, koji su iz ishrane potpuno izbacili meso i prerađevine od mesa.
“Treba da jedemo namirnice iz svih grupa- i žitarice, i voće, i povrće, i meso, i mliječne proizvode i, naravno, da pijemo dosta vode. Izbjegavati treba onu hranu na koju ste alergični. Vegetarijanska i veganska ishrana jesu postale neki vid pomodarstva. Kad pitate nekog adolescenta, uglavnom su to djevojke, oni zapravo uopšte ne znaju zašto su vegetarijanci. Mladi čovjek se na takvu ishranu najčešće odlučuje jer je fan neke javne ličnosti koja promoviše takav način ishrane. Međutim, djeci treba objasniti da kad isključite crveno meso to rezultira anemijom, jako čestom hroničnom bolešću. Ako na anemiju, zastupljenu pogotovo kod ženske populacije, dodate smanjen unos, ili potpuno neunošenje namirnica koje su bogate gvožđem- nastaje veliki problem”, upozorava Barjaktarović- Labović.
Uz pravilnu, uravnoteženu ishranu u prevenciji gojaznosti značajnu ulogu ima i fizička aktivnost koja utiče na održavanje vitalnosti tijela i treba da bude stil svakodnevnog života.
“Kad je ishrana u pitanju, svoje pacijente edukujem o četiri načela: šta i koliko da jedu, kako da pripreme to što jedu i kada da jedu, a peto načelo bez koga se ne može govoriti o zdravom načinu života je fizička aktivnost. Preporuke Svjetske zdravstvene organizacije su jasne i samo što nas ne mole- ljudi, pokrenite se, makar 30 minuta dnevno hodajte. Istraživanja su dokazala da je fizička neaktivnost već stigla u prvih pet uzročnika smrtnosti od hroničnih nezaraznih bolesti”, zaključuje dr Barjaktarović- Labović, upućujući apel školarcima da pješice idu do i od škole, da biraju duži put i ne koriste lift, jer “svaki korak je važan”.