Društvo

Muke po ribarima (1)

by Vesna Šoškić | 31:03:2017 | 19:29:32

Ribarstvo u Baru, koje bi moglo da bude unosna privredna grana, trpi brojne probleme. Evidentni su pomaci koje Ministarstvo poljoprivrede čini u posljednje vrijeme na uvođenju reda u prilično haotičnom stanju na našem moru, ali još uvijek zaostajemo u odnosu na mnoge druge mediteranske zemlje. Tome doprinosi i nesloga među samim ribarima koji su rascjepkani u više udruženja, bez zajedničke koordinacije u ostvarivanju važnih ciljeva i rješavanju hronične problematike.
 
“Ribarima nedostaje ribarska luka, ulaganje u dotrajalu flotu i opremu, a problem je i ograničenje broja brodova za veliki privredni ribolov”, kazao je u Otvorenom studiju Radio Bara Boško Ivanović, predsjednik Udruženja ribara “Južni Jadran” i Nacionalnog udruženja za izlov ribe.
 
“Imamo 17 licenciranih brodova u Crnoj Gori i pet ribarskih dozvola za velike brodove, od toga 13 ili 14 ribaju, ostali su u kvaru. Nadamo se da će nas država pomoći u nabavci novih brodova i alata, jer je naša ribarska flota veoma zastarjela i ribari nemaju finansijskih mogućnosti za tako velika ulaganja”, kazao je Ivanović.

 
Dragoljub Bajković, predsjednik Udruženja profesionalnih ribara i član Udruženja proizvođača ribe na moru, slaže se sa kolegom da ribarima treba ribarska luka, ali i mjesto prvog iskrcaja. On takođe, navodi da su ribari diskriminisani jer plaćaju 19% PDV, a drugi proizvođači 7%.
 
“Mi imamo Vojvodinu ispred nosa, a ne znamo da je pokosimo. Ministarstvo pruža pomoć koliko može, naročito su u tome aktivni Milica Divanović i Vujović, ali to nije dovoljno. Biznis barijere su velike, na primjer, da biste izvadili jedan dokument i ostvarili pravo na regresirano gorivo, trebaju vam dva mjeseca”, ističe Bajković.

 
Ribarska luka je prioritet, jer postoji tendencija, tvrde ribari, da njihovi brodovi budu izmješteni iz barske marine.
 
“U svakoj evropskoj luci ribarice su na vezu uz jahte i ne ugrožavaju nautički turizam. Marina će biti prodata, ali u novom ugovoru bi trebalo predvidjeti da ribari ostanu tamo, odnosno njihovi brodovi i čamci. Mi redovno plaćamo vezove i sve obaveze. Potrebna je i rekonstrukcija postojeće hladnjače u marini, jer EU zahtijeva prvi iskrcaj ribe”, kazao je Boško Ivanović, koji je pojasnio da bi to obavezivalo sve ribare na prvi iskrcaj u komori, gdje bi ribu pregledali zdravstveni i sanitarni inspektori, što bi suzbilo  krijumčarenje ribe izvana i nelegalni ribolov”, tvrdi Ivanović.
 
On je apostofirao da je za ostvarivanje interesa ribara neophodno postojanje jednog nacionalnog udruženja, što nalaže i EU, a u Baru trenutno postoji četiri asocijacije ribara, plus sportski ribolovci i njihovi klubovi. 
 
“Novoformirano Nacionalno udruženje, koje je počelo da radi prošle godine podržava 80% ribara, a nadamo se da će nam se priključiti i ostali”, kazao je Boško Ivanović,  “veliki uvoz ribe takođe, guši ribarstvo”.
 
Trebalo bi zabraniti ili  ograničiti uvoz kako bi se zaštitili domaći ribari, još jedan je od prijedloga ribara sa ciljem razvoja ribarstva kod nas.
 
“Troškovi ribara su ogromni. Godišnje vlasniku ribarice treba 10.000€ samo za plaćanje veza, obnovu alata i registraciju broda. Da ne govorimo o izdacima za servisiranje broda , što je kod nas nemoguće jer    brodogradilište više ne radi, pa ćemo morati brodove voziti u Italiju ili Monako”, kaže Dragoljub Bajković, koji je naveo da je bio prinuđen da podigne kredit da bi nabavio novi brod, jer živi od ribarstva, a njegova  kreditna rata iznosi 2.300€, jer je kamatna stopa 12 i po odsto, a ne tri ili četiri odsto koliko bi trebalo da bude.
 
Nebojša Tomašević, sportski ribolovac i predsjednik Kluba sportskih ribolovaca “Pristan”, kao pasionirani ribolovac i ljubitelj mora upozorava da su veliki problem na našem moru dinamitaši i noćni ribolovci.

 
“U Baru postoje tri sportska ribolovna kluba. Oni okupljaju ljude koji vole da ribaju, za koje je ribanje sport i rekreacija, ali koji su i svjedoci uništavanja ribljeg fonda i morskog eko sistema. Iako ponekad i sportski ribolovci prekrše pravila, moramo se truditi da uvedemo red na moru i omogućimo održivi razvoj, jer pojedinih vrsta ribe, zbog svakodnevnih izlova dinamitom, više nema u našem moru. Sportski ribolov je važan za fizičko i psihičko zdravlje, održava koncentraciju i pamćenje, što je sve važno svakom čovjeku i za druge stvari u životu i za dalji razvoj, ali ako ovako nastavimo da gazdujemo našim morem, vrlo brzo nećemo uživati u njemu. Naš Zakon je dobar, ali se ne primjenjuje u svakom segmentu. Od Volujice do Mendre svakodnevno se riba izlovljava dinamitom i tu više ne postoji eko sistem, flora i fauna, a riba emigrira prema Hrvatskoj, koja veoma čuva svoje more. Mora se zabraniti izlov ribe na   određenom području kako bi se regenerisao riblji fond, a za eko sistem je to već malo teže”, smatra Tomašević, koji je istakao da je za zaštitu mora i unaprjeđenje ribarstva neophodna i ribočuvarska služba kakva postoji na Skadarskom jezeru.
 
(kraj u sjutrašnjem izdanju)