Društvo

Radio Bar i Barske novine bili prvi lokalni mediji na internetu

by Damira Kalač | 25:05:2018 | 21:27:25

Prvi koraci u uvođenju globalne mreže u Crnoj Gori napravljeni su u Baru.
 
Mnogo nas, koji smo praktično rasli uz internet i prošli kroz sve njegove razvojne faze, dobro se sjeća da je na mreži na kojoj danas časkom skinete film, muziku, knjige, nekada bilo potrebno čekati čak četvrt sata da biste skinuli samo jednu pjesmu.
 
“Slike na sajtovima su učitavane ‘sto godina’”, sjeća se tih prvih crnogorskih internet dana novinar i publicista Željko Milović. Milović živi i radi u Baru i jedan je od onih koji pamte te prve internet dane u Crnoj Gori.
 
On, kao i Goran-Gašo Radonjić, strastveni bajker i ugostitelj, svjedoči da su prvi crnogorski on-line koraci napravljeni baš u njihovom gradu.
 
Internet je, kažu, prije “samo” petnaestak godina, za Crnu Goru bio prava nepoznanica, a oni koji su željeli pristup globalnoj mreži mogli su da se “kače” jedino preko beogradskog EUneta, koji je 1996. sa linkom kapaciteta 2 Mb/s, postao prvi komercijalni dobavljač internet usluga u Jugoslaviji. A Barani su među prvima u Crnoj Gori osjetili njegove draži.
 
Internet pristup su imali, uslijedili su i prvi veb sajtovi... Radonjić navodi da su Barani prve internet lekcije učili od Željka Boškovića, koji je u to vrijeme osnovao “Montenegronet”, firmu koja se bavila izradom internet prezentacija. Serveri njegove firme nalazili su se u Kalgariju, u Kanadi, gdje je Bošković živio i radio.
 

“Montenegronet” u septembru 1997. kreira prvi veb sajt Bara www.bar-bari.com, što je, prema riječima Radonjića, prva prezentacija te vrste u Crnoj Gori i osma u Jugoslaviji. Prezentaciji su mogli da pristupe oni koji nisu živjeli u Crnoj Gori i rijetki u zemlji koji su u to vrijeme koristili usluge EUneta.
 
Stvari su se promijenile samo dva mjeseca kasnije, kada je sa radom počeo Internet Crna Gora (ICG), prvi crnogorski internet provajder, koji je poslovao u okviru tadašnjeg Telekoma Crna Gora. Ipak, Bar i dalje nije imao direktan pristup mreži zbog problema s linijama.
 
Prekretnicu je napravila Luka Bar, koja je decembra 1997. zakupila liniju prema ICG. Iako državna firma, njenim linijama su se u to vrijeme koristili svi Barani koji su imali kompjuter. ICG je, međutim, vrlo brzo obezbijedio čvorište i 30 pristupnih linija za Bar i posao za “Montenegronet” počinje praktično da cvjeta.
 
“Montenegronet” je u to vrijeme uradio oko 80 internet prezentacija, na kojima su predstavljene firme najrazličitijih profila. Bilo je tu sajtova privatnih zubnih ordinacija, špedicije, ali i većih državnih firmi... Ova barska firma je radila i prezentacije za druge gradove, među kojima su veb sajtovi Herceg Novog, Tivta, Podgorice. Prezentacije koje su radili za Kotor i Budvu u to vrijeme su bile među najboljih 50 u Jugoslaviji, ne samo po posjećenosti, već i po dizajnu i kvalitetu rada.
 
Radio Bar je bio među prvim stanicama u Crnoj Gori koja je dio svog programa predstavila na internetu. U pitanju je bila specijalna emisija posvećena zemljotresu iz 1979, postavljena 15. aprila 1999. Stranicu na kojoj je objavljena emisija, čiji su autori Željko Milović i Boro Stanković, u prva tri mjeseca je posjetilo tada impresivnih 2.836 korisnika. Na internetu su se prije objavljivanja te emisije, mogli naći snimci emisija Radija Antena M, koje je radila organizacija The Books of Knjige.
 

Zaslugom “Montenegroneta” na internetu se našla i jedna knjiga. “Periferni vremeplov” Željka Milovića u potpunosti je prezentovana on-line, kao izdanje “Omladinskih grafita” kojima je “Montenegronet” u to vrijeme hostovao i ažurirao i sajt. Kasnije su kreirali novu i samostalnu verziju sajta.
 
“Barske novine” su bile na internetu od 1. marta 1999. do gašenja 2003. godine, a na globalnoj mreži se našao i “bARS”, barski časopis za umjetnost i kulturu.
 
I prvi crnogorski kafić koji je imao svoju internet prezentaciju je iz Bara. U pitanju je sajt kafića “Varadero”. U ono vrijeme, značaj prezentacije na internetu shvatili su i u ronilačkom klubu “Hobotnica”. Radilo se u firmi “Montenegronet” mnogo, svjedoče Barani. “Uradili su prezentaciju i za takvo udruženje kakvo je Klub ljubitelja rotvajera”.
 
“Nismo mi u ono vrijeme mislili da radimo bilo šta istorijsko, a ipak je, ispostavilo se, bilo”, kaže on, prisjećajući se kako su svi u redakciji radija i novina bili srećni i iznenađeni uvijek kad bi dobili povratnu informaciju od posjetilaca nekog od njihovih sajtova, posebno onih iz inostranstva. Ni mi danas ne mislimo da činimo nešto istorijsko. Ipak, ko zna...