Društvo

Hraniteljstvo – najhumaniji poziv

by Vjera Knežević Vučićević | 03:04:2019 | 12:45:08

U Baru je prema podacima Centra za socijalni rad 18 hraniteljskih porodica. U njima je smješteno 30-oro djece porijeklom iz Bara, dok ih je četvoro iz drugih crnogorskih opština.
 
Kampanja “Svako dijete treba porodicu” traje od 2013. godine. Odvija se u saradnji sa predstavnišvom UNICEF-a u Crnoj Gori i Ministarstva rada i socijalnog staranja. Status hraniteljske porodice može imati zajednica koja je ocijenjena podobnom, čiji se članovi mogu adekvatno brinuti o djetetu, razumjeti ga i na najbolji način zadovoljiti njegove potrebe. Hraniteljstvo je privremeni način zbrinjavanja djeteta dok se ne stvore uslovi za povratak u biološku porodicu ili dok se ne omogući drugi oblik zaštite koji je u najboljem interesu djeteta. Procjena sposobnosti porodice koja želi da postane hraniteljska je šest mjeseci. Obavlja je stručni tim, a potencijalni hranitelji prolaze obuku koja podrazumijeva pohađanje 11 radionica u trajanju od 33 sata.
 
“Djeca smještena u hraniteljske poridice potiču iz disfunkcionalnih zajednica koje se nijesu uspjele izboriti sa problemima. Hraniteljstvo je odličan način pružanja uslova da se dijete adekvatno razvija u zdravom okruženju. Centar za socijalni rad aktivno učestvuje u promovisanju hraniteljstva i nastoji da utiče na što veći broj porodica da se angažuju i pruže topli dom i ljubav djeci bez roditeljskog staranja”, kaže psihološkinja Centra za socijalni rad Andrijana Raković, koja sa ponosom ističe da je u Domu za nezbrinutu djecu “Mladost” u Bijeloj sada smješteno samo jedno dijete bez roditeljskog staranja iz Bara.
 
“To je veliki uspjeh posebno u svijetlu psiholoških istraživanja koja su pokazala da smještaj u ustanovama, posebno djece uzrasta od rođenja do tri godine, negativno utiče na njihov psihički i emocionalni razvoj. To ostavlja dalekosežne posljedice u odrastanju koje se manifestuju i znatno kasnije- kada oni zasnuju sopstvene porodice i sami postanu roditelji”, objašnjava Raković.
 
Među mladim Baranima smještenim u hraniteljskim porodicama ima i djece sa posebnim potrebama. Porodice koje odluče da im pruže dom, prolaze kroz poseban vid obuke kako bi bili u mogućnosti da im pruže onakav vid intenzivne njege koju njihovo stanje zahtijeva. Iskustva su, kako naglašavaju u barskom Centru za socijalni rad, isključivo pozitivna, a stručni tim ove institucije je raspoložen da im u okviru svojih mogućnosti pruži neophodnu pomoć i podršku.
 
“Uz ispravnu procjenu sposobnosti, veoma je važno utvrditi i da motiv za uključenje u projekat i preuzimanje uloge hranitelja nije novac. Jasno je, dakle, da je i sa tog aspekta na radnicima Centra za socijalni rad velika odgovornost”, podvlači Raković.
 
Pravila nema kada je u pitanju struktura porodice koja se odluči da postane hraniteljska- u Baru su to uglavnom parovi koji imaju svoju biološku djecu, ali ima i jedna samohrana majka koja se na hraniteljstvo odlučila nakon što joj je preminuo suprug.
 
“Ona je hraniteljka nekoliko djece i to iskustvo je izuzetno pozitivno. Zakonom nije predviđeno da osoba mora biti u braku, a uslov je da je zdrava, punoljetna i psiho-fizički spremna osoba, koja je u stanju da pruži adekvatnu njegu i ljubav djetetu”, priča psihološkinja.
 
Mjesečna nadoknada za potrebe smještaja djeteta iznosi 250 eura, za rad hranitelja je 75 eura za prvo dijete, dok je za svako sljedeće 50% od tih 75 eura, potom dječiji dodatak od 40 eura. Postoje i druge povoljnosti - subvencija na struju, tradicionalno besplatno ljetovanje i zimovanje na Ivanovim koritima, besplatni udžbenici…
 
Tim Centra za socijalni rad se trudi da braća i sestre ne budu razdvojena prilikom smještanja kod hranitelja, jer je samo odvajanje od porodice dovoljno stresno. Ako je to iz nekog razloga nemoguće, ostaje zadatak da oni održavaju kontinuirane kontakte i da se njeguje srodništvo.
 
Zakon predviđa da se već od 14. godine pravi plan osamostaljivanja djece, kojim se daju smjernice šta nakon punoljetstva.
 
“Imamo slučajeve gdje se vraćaju biološkim porodicama ili rodbini, a neki od njih su vrlo snalažljivi, pa se osamostaljuju odmah nakon navršenih 18 godina. Zakon previđa da djeca narednih pet godina imaju pravo na materijalno obezbjeđenje u iznosu od 125 eura mjesečno”, kaže Raković.
 
Hraniteljstvo i usvajanje su posebni oblici dječije zaštite. Usvajanje je trajni, a hraniteljstvo privremeni. Ipak, moguće je da je neko ko je hranitelj kasnije bude i usvojitelj, ali mora iznova proći čitavu proceduru.
 
Smještanjem u hraniteljsku porodicu zahtjevna uloga Centra za socijalni rad nije završena. Jedna od velikih obaveza je praćenje uslova života te djece. Ako je Centar procijenio da određena porodica ispunjava sve uslove, da se adekvatno može brinuti o djetetu, zaštititi sve njegove interese, moraju nastaviti da prate njegovo odrastanje.
 
“Djeca koja su na hraniteljstvu, za razliku od onih koja odrastaju u svojim porodicama, imaju tri roditelja- biološkog roditelja, roditelja hranitelja i Centar za socijalni rad. Svi smo usmjereni na njihov rast i razvoj i bilo kakva promjena koja nije u interesu djeteta inicira njegovo izmještanje iz te porodice i organizovanje drugog oblika zaštite. Do sada u Baru nije bilo takvih slučajeva… Biti hranitelj je odraz humanosti, jer pružiti djetetu ljubav i dom je neprocjenjivo. Ono što hranitelj dobija zauzvrat je jedno veliko iskustvo koje će obogatiti njegovu ličnost. Biti hranitelj je u ovom trenutku, s aspekta rada tima Centra za socijalni rad, nešto najhumanije što društvo može da pruži”, zaključuje Raković.