Kultura
Barska književnica dio projekta Mladi dolaze
by Milanka Vukosavović | 03:05:2017 | 11:34:56
Priča o mladoj Baranki Slavici Milošević, o čijem smo književnom stvaralaštvu već pisali, ovih dana je ponovo aktuelizovana. Slavica je postala jedan od autora projekta Udruženja književnika Srbije pod nazivom “Mladi dolaze”.Vođa projekta Grozdana Lučić Lalić je pozvala da im se pridruži u realizaciji projekta, nakon što je pročitala njene knjige.
”Za mene je to zaista bio dosta emotivan momenat i sa oduševljenjem sam prihvatila predlog”, kaže Miloševićeva. Nedugo zatim, njen esej pod nazivom “Kod doktora” je objavljen u Književnim novinama-časopisu Udruženja književnika Srbije, što svjedoči o kvalitativnom umjetničkom izražaju.
I dok u rodnom gradu očekujemo da bude javno predstavljena, Slavica Milošević u svom stvaralaštvu zbraja četiri knjige, a peta, zbirka poezije pod nazivom “Znao je Prever”, uskoro će ugledati svjetlost dana.
Prvoobjavljena knjiga pod nazivom “Cirkuzant, idealista i budala” je refleksivna lirika i esejistika, a slična forma zadržana je i u drugoj “Neka me uteši nebo”. Treća knjiga: "Sve je rečeno Ameli" sadrži mikro eseje i jedan esej intertekstualnosti po nobelovcu Isaku Baševis Singeru, dok četvrta: "It`s all said, Amelie", predstavlja ediciju na engleskom jeziku i nije prevod treće, već je sastavljena od izabranih eseja prethodno objavljenih knjiga.
Knjige dvadesetčetvorogodišnje Baranke objavljuje izdavačka kuća “Draslar”, čija urednica, književnica Ana Draslar ističe visoku estetku vrijednost Miloševićine esejistike: “Preko tanke niti samopoznaje koja visi iznad ponora sećanja i bola, autorka nas uvodi u svoj svet emocija i samorefleksije, ne ostavljajući mesta ravnodušnosti. Nepristajanje je put Slavice Milošević, a njene reči kao čelik o staklo ruše zidove naizgled čitljivih svakodnevnih uobičajnosti.”
Slavica Miošević je osnovnu školu završila u Baru. U školi “Jugoslavija” uočili su njen literarni talenat, a prvi esej u tom periodu objavljen je u zbirci “Cetinju s ljubavlju”, koja je sadržala priloge mladih literata osnovnih skola Crne Gore. Gimnaziju je završila u Beogradu. Studije psihologije na engleskom jeziku započinje na City College University of Sheffield u Solunu, a sada živi i studira u Novom Sadu. Boravak od pet mjeseci u Izraelu, gdje je izučavala hebrejski jezik, rezultirao je stalnim angažmanom za pisanje u časopisima: “Jerusalem Post” i “The Times of Israel”.
“Moji blogovi u tim redakcijama nisu književno - umjetničkog tipa, ali nastojim da budu novinarsko objektivni, prije svega na tim blogovima pišem ono o čemu mnogi ćute. Pišem o realnosti u Izraelu i o nepravdi koja se toj zemlji nanosi uglavnom neobjektivnim izvještavanjima. Što se blogova tiče mogu reći da sam jako zahvalna i ponosna da mi je omogućeno da pišem za njihove redakcije na engleskom jeziku”, kaže Slavica.
Ona ističe da su postojali ljudi koji su vjerovali u nju i njeno pisanje i onda kada ni sama nije vjerovala sebi.
“Vjerovali su u mene iz redakcija gdje pišem blogove, vjerovala je u mene Ana Draslar, urednica i izdavač koja mi je govorila: ‘Piši, ne prestaj’. To pisanje, to neodustajanje onda kada sam htjela da odustanem i da odgurnem umjetnost riječi, odrazilo se na divnu saradnju sa spisateljicom Grozdanom Lučić Lalić koja je među morem knjiga našla vremena da pročita moje redove i uvrsti me u projekat ‘Mladi dolaze’- Udruženja književnika Srbije”, kazala je mlada književnica.
Za naše čitaoce izdvajamo omiljene stihove Slavice Milošević, iz knjige “Neka me uteši nebo”, koji predstavljaju ličnu emociju, kroz koju se smenjuju nijanse bola i realnosti:
"Tuga nađe isceljenje ako veruje da će je svetlost sačekati,
Bol izda očaj kad spozna odsjaj nade,
Suze nađu ruke na kojima će pasti kad odšiju svoje srce,
Kalanit na snagu miriše i kad spava, nebo će budne utešiti"