Kultura
VIDEO: Jubilej stvaralaštva Miroslava Jovanovića Timotijeva
by Vesna Šoškić, kamera i montaža Adi Karađuzović | 03:10:2018 | 12:16:32
U Narodnoj biblioteci "Radosav Ljumović" u Podgorici, u četvrtak, 4. oktobra biće održano autorsko veče pisca iz Bara Miroslava Jovanovića Timotijeva, kojim će biti obilježeno pedeset godina njegovog književnog stvaralaštva.Timotijev pripada samom vrhu crnogorske savremene književnosti, a na večeri u podgoričkoj biblioteci biće promovisane dvije njegove nove knjige- "Devet jezika ćutnje", koju je povodom jubileja izdala JU "Ratkovićeve večeri poezije", a sufinansiralo Ministarstvo kulture, i "Četiri Sezama"-knjiga bajki i bajkovitih pjesama za djecu, čiji je izdavač Kulturni centar Bar, u ediciji "Barski ljetopis".
O stvaralaštvu Miroslava Jovanovića Timotijeva govoriće doktorka filoloških nauka Gordana Leković.
Miroslav Jovanović Timotijev prisutan je na književnoj sceni pedeset godina, prvenstveno kao pjesnik, ali je zapažen i kao esejista, kolumnista i književni kritičar.
Do sada je objavio osam knjiga pjesama za odrasle i pet za djecu. Dobitnik je mnogih književnih nagrada i priznanja, prevođen na nekoliko stranih jezika i zastupljen u pjesničkim izborima i antologijama.
Autor je zanimljivih kolumni "Hipnotisani ugao" (Bars) i "Gospodin M.Skot" (Bar info), kao i učesnik brojnih domaćih i međunarodnih kulturnih manifestacija. Timotijev slovi i kao humanista koji je u okviru svog projekta "Mijenjao bih životnu priču" poklonio preko hiljadu knjiga djeci kojoj život nije naklonjen.
Književna kritika ga titulira "Princem grobljanske poezije" i "ukletim pjesnikom".
Poput svih velikih umjetnika koji žive svoju umjetnost i Timotijev, ne samo što piše, već istinski živi poeziju. Poslije pedeset godina književnog stvaralaštva i života u poeziji, ovaj osobeni autor kaže: “To je jedan čitav život uzvraćene ljubavi sa poezijom. Kada sam gostovao na Gradu teatru u Budvi, izrekao sam jednu rečenicu koja je i mene iznenadila-ako bih potražio još jedan život za sebe, bio bi to život za poeziju. Možda bi neko sa podozrenjem i sumnjom mogao da tumači ovu izjavu, ali to je zaista tako. Poezija tačno zna moju iskrenost i osjećanja i ona mi je i povodom jubileja uzvratila ljubav sa dvije nove knjige- za odrasle "Devet jezika ćutnje" i knjigom bajki i bajkovitih pjesama "Četiri Sezama" .To, naravno, nije namjenski i ja sam posebno ponosan na sebe što ništa u književnosti nijesam radio namjenski", naglasio je Timotijev.
Književna kritika smatra da su "Devet jezika ćutnje" na neki način, sublimacija njegovog književnog stvaralaštva.
“Osjetio sam da sam zašao malo dublje u metafizički prostor. Moje osjećanje jeste da sam poeziju mogao naći između nemoći govora i nadmoći jezika. Sada mi se taj horizont još šire otvorio, tako da ova knjiga pretpostavlja čitavo moje tragalaštvo za ovih pedeset godina”, kazao je za Radio Bar i Bar info uoči autorske večeri u Podgorici, Miroslav Jovanović Timotijev, koji je na pitanje, otkud pjesnik metafizičke i grobljanske poezije u stvaralaštvu za djecu odgovorio:
“Kasno sam počeo da pišem za djecu i omladinu, sa 55 godina. Valjda je ta energija došla od Stare masline, jer i onda kada nijesam pisao dječju književnost, odlazio sam pod Staru maslinu i družio se sa dječjim piscima. Tamo sam provjeravao svoju poeziju i neka energija mi je otvorila i taj horizont, ili me, možda, zazvao neki dječak iz mog djetinjstva kome sam ostao dužan neke priče i bajke. Iznenadio sam se da u meni može da postoji i takav pjesnik, jer dok stvaram za odrasle ja osjećam neku solarnu drhtavicu i nadmoć, dok pišući za djecu, neizmjerno se radujem, iako nije jednostavno. Dobro je kazao Duško Radović ‘pisati za djecu je isto kao za odrasle, samo malo teže’. Moram reći da se sa istim poštovanjem odnosim prema literaturi za djecu, kao i kada pišem za odrasle", ističe Timotijev, koji je naglasio da se zahvaljuje sudbini ili Dajmondu na tom daru - "Jer sam pišući dječje knjige dobio privilegiju da imam dva djetinjstva, dvije mladosti, da se družim sa mladima i da na kraju i sam ostanem dijete".
“Ima pjesnika uz čije ime pristaje sintagma poeta doctus. Rijetki su, a u crnogorskoj književnosti Miroslav Jovanović Timotijev je jedan od njih, o čemu svjedoči upravo ono eruditsko u njegovoj poeziji, na način dostojan prosedea velikih pjesnika", zapisala je, između ostalog dr Gordana Leković, a mr Ana Pejović, u recenziji za dječju knjigu "Četiri Sezama" ističe:
"Objavljivanjem ove knjige crnogorska književnost za djecu i omladinu približila se evropskim književnim tokovima, a doprinos nacionalnoj književnosti i njenom regionalnom transponovanju kao visoko umjetničkoj književnoj tvorevini, skoro je srazmjeran kodovima Egziperijevog Malog princa koji je francusku književnost vinuo u prostore metafizičkog, transcedentnog pripovjedačakog nukleusa. O tome će čitalačka i kritička javnost tek da govore", zaključuje mr Ana Pejović.