Kultura

VIDEO: Mrzim istinu na Zimskoj sceni Barskog ljetopisa

by Vjera Knežević Vučićević; photo: Studio Petović; video: Vesna Šoškić / Adi Karađuzović | 19:01:2019 | 14:29:24

Poštovaoci teatra u Baru imali su privilegiju i zadovoljstvo da prvi, nakon dvogodišnje pauze u izvođenju predstave “Mrzim istinu!” proslavljenog hrvatskog reditelja Olivera Frljića, uživaju u nadahnutom izvođenju provokativnog komada u kojem glumci igraju “žive” ljude, a ne likove iz literature.
 

Predstava je pod okriljem Zimske scene “Barskog ljetopisa” izvedena u sali hotela “Korali” u Sutomoru koja je solidno odgovorila izazovu da publika, kao da je u gostima, sjedi oko porodičnog stola sa glumcima koji igraju Frljićevu porodicu. Reditelj govori o sebi u prvom licu - imenom i prezimenom, ali i o članovima porodice - ocu Draganu, majci Slađani i sestri Marini. Pod prigušenim svjetlom lampe koja škrto obasjava komade skromnog namještaja odvija se, gotovo neprekidno, traumatična priča prateći glavne aktere koji isijavaju isključivo gole emocije - histeričnu viku, lupanje šakom o sto, izvaljivanje vrata iz štoka, šamaranja, nespretnih zagrljaja pa odbacivanja… Praveći otklon od, za ovo podneblje uvriježenog stereotipa, da je porodica “sveta stvar” u kojoj se članovi nježno i sa puno razumijevanja “ljuljaju” i njeguju isključivo emocije, upućenost jednog na drugo, a svaki nesporazum i poteškoću rješavaju civilizovanim i razumnim razgovorom, Frljić “izručuje” pred gledaoca sve ono što se obično “gura pod tepih”. Treba mu oprostiti na grubom otriježnjenju, jer se sva muka koju nose međuljudski odnosi onih koji se riječima i postupcima međusobno “ujedaju za dušu” na momente povlači pred pogledima, dodirima, poljupcima, kao nedvosmislenim svjedočanstvom da se članovi porodice Frljić uprkos svemu - vole.
 
Izvanredni Rakan Rushaidat koji tumači lik Dušana ističe da je “Oliver na jako, jako brutalan način iznio svoju intimu, nešto što je toliko ‘organski’, toliko istinito, da komunicira sa velikim brojem ljudi”.
 
“U kojim god zemljama da smo igrali (‘Mrzim istinu!’ nije više čak ni predstava koja obuhvaća mentalitet ovih prostora) ljudi se pronalaze, jer je Frljić taknuo ‘žicu’ prepoznatljivu širom svijeta. Mislim da cijela stvar počiva na Oliveru Frljiću koji je u jednoj noći iznio, ‘ispovraćao’ tekst. Potom je pristupio radu na predstavi na jedan vrlo nepretenciozan, blag način, dajući nam apsolutnu slobodu. Bilo je to nešto poput radionice, druženja, eksperimenta… Tako nešto - da imaju toliku slobodu u procesu, da rade u tako opuštenim okolnostima i da pri tom imaju tako dobar tekst i tako dobrog reditelja, glumcima se jako rijetko događa”, ovako objašnjava izvanrednu komunikaciju predstave sa publikom, ali i lično zadovoljstvo angažmanom proslavljeni Rushaidat.  
 

A uslovi i okolnosti koje umjetnike dočekuju na gostovanjima su različiti - od grada do grada, od države do države… Spremni su da odgovore izazovima, pa sa puno strasti i lakoće pristupaju improvizaciji, znalački osluškujući damar publike.
 
“S obzirom da ovu predstavu igramo već osam godina, navikli smo na različite scene, pa nas ništa ne može iznenaditi. Pokušavamo na probi prije predstave svaki put donijeti nešto novo. Mi smo zadovoljni kad je publika zadovoljna, a večeras je publika zaista bila zadovoljna. To smo osjetili u Baru”, kazala je nakon predstave Ivana Roščić koja tumači lik Oliverove majke Slađane.
 
Svi članovi glumačke trupe su, od kada se predstava igra, postali majke i očevi. Majčinstvo, tvrdi mlada glumica, nije dovelo do promjene njenog tumačenja  Slađaninog lika.
 
“Samo sam ja kao Ivana- majka, pokušala razumjeti Slađanu i otkuda dolazi njena nemoć iz koje proizilazi neka vrsta agresije. Ona je u odnosu prema djeci sve ono što ja nisam i što moje odgojne metode ne podrazumijevaju. Ne razumijem ni favorizovanje sina u odnosu na kćerku, ali to pokušavam objasniti prostorom sa kojeg Slađana potiče (Leskovac). Ipak, nisam upoznala Slađanu, pa ne mogu tvrditi zbog čega je to tako. Uostalom, možda je to izmišljeno”, kroz osmijeh kaže Roščić, objašnjavajući da su tokom godina i glumci, iako su “temelji” ostali isti, “rasli” sa predstavom.
 
“Sve su to unutrašnje nadogradnje i međusobne igre. Ipak, vrlo se držimo zadatog materijala, iako se dogodi poneka improvizacija. Ovo je skoro 200. predstava, tako da ‘dišemo’ skupa s njom, pa i likovi rastu unutar nas”, objašnjava mlada glumica.
 
Predstava je igrana po cijelom regionu, ali i u inostranstvu. Umjetnica se prisjeća igranja u Francuskoj, gdje publika do tada nije naišla na ovakav “tipičan primjer balkanske porodice” koju nerijetko karakteriše puno agresije, a ljudi koji je čine su i ekspresivni i emotivni.
 
“Zajedničko u svim porodicama su ljubav, tuga, konflikti… Ovo je jedna disfunkcionalna porodica, koja se na kraju krajeva ipak voli. Dragan i Slađana su i danas zajedno, žive u Teksasu. Tamo je i Oliverova sestra Marina koja ima dvoje djece, a Oliver luta po svijetu i radi predstave”, kaže Roščić koju šira crnogorska publika poznaje kroz seriju “Pogrešan čovjek” u kojoj glumi sa Emirom Ćatovićem. Odranije je poznata i ovdašnjoj pozorišnoj publici, jer je sa matičnom kućom gostovala u nekoliko crnogorskih gradova.
 

Pozitivne impresije nakon izvedbe u Baru ima i Filip Križan koji u komadu glumi Olivera Frljića. Objašnjava da “podneblje određuje reakcije publike”, ali i da na to ne utiču isključivo ljudi, nego i prostor gdje se igra. “Mrzim istinu!” je, kako kaže, prilično uticala na njega i na kolege kao glumce.
 
“Imali smo slobodu. Tokom pedesetak prvih izvođenja ‘sve je bio džez’, sve je bilo improvizacija… A onda smo, kada su krenula gostovanja, morali da, posebno zbog titlova prilikom igranja u drugim govornim područjima, oblikujemo pet- šest varijanti. Ipak, kada igramo u Teatru &TD znamo ‘razbiti’, nešto novo donijeti”, kaže Križan. Govoreći o nastanku komada, prisjeća se da je na početku bilo ”nezgodno” glumiti samog reditelja, ali da je već u prvom razgovoru sa Frljićem shvatio da njega to “uopšte ne interesuje”.
 
“Ova predstava oblikuje čovjeka. Radeći na njoj najjasnije sam spoznao da naše ‘ja’ koji god sloj skineš, ostaje ‘ja’. Mi glumci ostajemo u nekakvim sukobima koji su gotovo pa privatni, a zapravo je utrošak energije isti kao u porodičnom okruženju”, smatra glumac. A činjenicu da veliko interesovanje publike za ovim komadom godinama ne jenjava, objašnjava time što zaljubljenici u teatar jedni drugima prenose, po sistemu “uvo- uvu” da je na njih ostavio snažan utisak.   
 

Među publikom u Sutomoru bio je i značajan broj ljubitelja pozorišta iz Budve, Petrovca, Podgorice, ali i onih kojima nije predstavljao nikakav problem da zarad užitka u intrigantnom, provokativnom i na momente sirovom Frljićevom scenskom rukopisu, doputuju iz Beograda na 75-o minutni umjetnički ugođaj kojeg nudi napeta, intrigantna porodična saga.
 
Sljedećeg četvrtka, 24. januara u sklopu Zimske scene “Barskog ljetopisa” biće upriličeno otvaranje izložbe radova mladih crnogorskih umjetnica Jelene Iličković Tomić, Jovane Vujanović i Tijane Vujović. Izložbu će u Dvorcu kralja Nikole sa početkom u 20 sati otvoriti selektorka likovnog programa Festivala dr Anastazija Miranović. Nakon toga biće održan i prethodno otkazani koncert mladih pijanista Darje Samofalove i Vasilija Basraba, koji će pred barskom publikom izvesti raznovrstan program klasične muzike.