VIDEO: Teroristički čin kao osnov za pozorišnu predstavu

Savremena drama “Severoistok” odigrana je u četvrtak u dupke punoj sali Dvorca kralja Nikole.
 

Publika je 60 minuta svjedočila maestralnim glumačkim bravurama Katarine Žutić, Jovane Gavrilović i Milice Janevski, koje su vjerodostojno na scenu donijele svjedočenja preživjelih u talačkoj krizi 2002. godine, kada je grupa čečenskih fundamentalista upala u pozorište “Dubrovka” i prekinula izvođenje ruskog nacionalnog mjuzikla “Nordost”, zatočivši pritom 850 talaca.
 
Čečenka iz grupe terorista, Ruskinja iz publike, i Letonka, medicinska sestra koja je spasavala žrtve, u ovom komadu iznose svoja potresna sjećanja i ponovo ih proživljavaju. Njihove priče kreirane su suptilnim pozorišnim jezikom, insistirajući na istinitosti i tananosti ljudskih osjećanja, a ne na političkom kontekstu događaja.
 
Iako je motiv za komad bio sami teroristički čin, Katarina Žutić smatra da se u srži ove predstave ipak nalazi jedan mali čovjek koji podnosi žrtvu zarad velikih ideja koje su mu  servirane, osvrnuvši se pritom na lik Olge koju tumači, a koja u predstavi simbolizuje upravo publiku,tj. jednog običnog čovjeka.
 
“Ova predstava je osvrt na ono što se dešava u svijetu, na terorističke napade, i uopšte serviranje ideja kao što su nezavisnost, sloboda, i koliko to znači zapravo jednom običnom čovjeku? Zapitajmo se koliko to stvarno korespondira sa normalnim običnim ljudima, kao što su ove tri žene koje ste večeras vidjeli na sceni. Moja uloga je interesantna jer ja sam predstavnik publike, i jako je uzbudljiv trenutak kada se ljudi koji sjede u publici poistovjete sa mnom tj. Olgom, jednom običnom građankom koja, eto, voli teatar”, kazala je Žutić.
 
U ovom produkcijskom ostvarenju “Bitef teatra” i “Beoarta” iz Beograda, rađenom po tekstu njemačkog pisca Torstena Buhštajnera, a u režiji Jane Maričić, akteri priče nemaju različite lične istine, već komad predstavlja sklop individualnih doživljaja koji se slivaju u jednu, zajedničku istinu: nepodnošljivi bol zbog gubitka najbližih, koji svoj izlaz nalazi u mržnji prema drugome.
 
Govoreći o velikim idejama i nametnutim filozofijama, Žutićeva se osvrnula i na regionalno stanje u kulturi, naglasivši da će se posljedice zanemarivanja umjetnosti tek osjetiti u godinama koje dolaze.
 
“Kultura je trenutno na jako niskom nivou, i to nije tajna. Taj problem postoji još i prije devedesetih godina, a ovo što živimo sada posljedica je toga. To su generacije i generacije koje su učene da je umjetnost jedna bespotrebna mamipara od koje ima mnogo interesantnijih stvari, kao na primjer rijaliti program... Kultura jednog naroda je njegov identitet, i ako se sve podredi jednom svjetskom trendu gubimo nacionalni identitet, a posljedice toga vidjećemo tek za trideset godina. Ukoliko pogledate neke razvijene narode, samo evo u Evropi, vidjećete da oni vrlo dobro čuvaju svoje kulturno nasljeđe! Sa druge strane, nama na ovim prostorima servirano je upravo kao u ovoj predstavi: ‘E, hajde sad se vi borite za nezavisnost, hajde oslobađajte se… Sloboda je stanje svijesti, a ne status’”, zaključila je Žutić.
 
Program Zimske scene “Barskog ljetopisa” nastavlja se u četvrtak, 14. marta, kada će se u koncertnoj sali Dvorca kralja Nikole publici predstaviti barska pijanistkinja Ana Vukazić.

• Monografija o Barskom ljetopisu – izdavački poduhvat godine

• Ovacije za Orkanske visove širom Srbije

• Otvorena izložba Mozaik workshop Montenegro

• Dvije druge nagrade na Guitar festu Bijelo Polje

• VIDEO: Džez orkestar Univerziteta San Dijego u Baru