Intervju

Miranović: Kultura je ime Bara

by Vjera Knežević Vučićević | 09:12:2018 | 13:45:18

Kultura predstavlja lice jednog naroda, njegov identitet, a posebno je blagonaklona prema onima koji imaju potencijala da podrže njen razvoj, prepoznaju i crpe njene blagodeti i prepuste se njenim čarima. Crna Gora je bogata visoko kvalitetnim djelima kulture koja najubjedljivije i najmoćnije svjedoče o stepenu njenog duhovnog razvoja. Publiku bi trebalo da raduje, a umjetnike inspiriše i uznosi činjenica da kultura sve više dobija na značaju i da talentovani i kreativni umjetnici i njihova djela napokon dobijaju makar dio pažnje koju zavrijeđuju. U prilog tome ide i izlazak iz štampe monografije “Prvih 30 godina” u čast jubileja - tri decenije od utemeljenja najveće smotre kulture i umjetnosti u Baru – “Barskog ljetopisa”. Monografija riječju i slikom prati dugotrajan i plodonosan put festivala, objedinjujući između korica njegove najznačajnije segmente. Anastazija Miranović je glavna i odgovorna urednica monografije “Barski ljetopis  - Prvih 30 godina” i selektorka jednog od sadržajnih programa publikacije.
 

U posljednje vrijeme se na kulturu u Baru stavlja daleko veći fokus nego ranije. Kako Vi, kao jedna od najautentičnijih ličnosti ovdašnje kulturne scene, doživljavate taj iskorak?

Kultura je ime Bara. Bila je to vjekovima, prirodom njegove geografsko-kulturološke pozicioniranosti, i danas je, shodno kontekstima koje joj poslenici kulture i građani Bara daju. Bar je grad ogromnih potencijala za razvoj kulture, kao i svih pratećih, u nekim slučajevima nosećih, kompatibilnih sadržaja i aktivnosti njene valorizacije. Kulturna baština barske opštine i savremene kulturno-umjetničke prakse fundament su i zamajac njenog razvoja. U posljednje vrijeme svjedoci smo značajnih napora da se ove vrijednosti na adekvatan način valorizuju i artikulišu, da komuniciraju međusobno, kao i sa zahtjevnom barskom publikom. Osim krucijalnih značenjsko-identitetskih punktuma, poput Starog Bara, Prečiste Krajinske, Ratca, manastira na Skadarskom jezeru, Bar je grad pjesnika, slikara, muzičara, pozorišnih pregalaca i tzv. barskih “oriđinala” koji fluktuiraju iz jednog umjetničkog medija u drugi raznovrsjem i potentnošću svojih kreatvnih realizacija. Tu su i predani hroničari, publicisti i novinari koji sve aktivacije kulture u gradu podno Rumije vrijedno bilježe i komentarišu. Pored ustaljenih aktera i sadržaja kulture, Zimska scena “Barskog ljetopisa” predstavlja nov kvalitativan pomak, kada je riječ o kulturi grada Bara. Ona, već godinu ljetopiše kulturne stranice grada, čineći da zajedno sa programskim sadržajima Kulturnog centra, Bar kulturno živi 12 mjeseci u godini, ali i dobrano profiliše kulturnu scenu Crne Gore. Dešavanja Zimske scene pod sloganom “Četvrtkom u Baru” u starom zdanju Dvorca kralja Nikole - Zavičajnom muzeju, primjer su adekvatnog artikulisanja kulturne baštine i savremenih umjetničkih praksi, ako znamo da je zdanje Dvorca zakonom zaštićeno kulturno dobro naše države, da je u njemu smješten Zavičajni muzej sa najznačajnijim muzealijama i artefaktima barske prošlosti i tradicije i da se upravo u njemu realizuju aktuelni sadržaji kulture. Iznijansirano preplitanje i sinergetsko djelovanje tih različitih kulturoloških slojeva i ovovremnih segmenata i produkcija kulture boji svojevrsnim spektrom karakterno lice grada Bara. 
 

Ipak, Bar je još uvijek grad sa mnogo neiskorišćenih potencijala kada je kultura u pitanju. Na šta bi se, prema Vašoj procjeni, trebalo obratiti pažnja da bi se i oni valorizovali na način i u mjeri koju zaslužuju?

Osim neophodnih infrastruktrunih ulaganja u prostore kulture, kako u revitalizaciji postojećih (prvenstveno u objekat Doma kulture) i stvaranju novih, kao preduslova adekvatnom produkovanju i plasiranju proizvoda kulture, ništa manje značajnim ne čini se adekvatno kontekstuiranje već postojećih sadržaja. Pritom mislim na njihovu nedovoljnu valorizaciju u edukativnom kontekstu i kulturnom turizmu. Ne smijemo zanemariti činjenicu da u Baru žive njegovi građani koji nikada nisu posjetili Stari grad Bar, da ne govorimo o nekim udaljenijim djelovima barske opštine. Kulturna baština i savremene prakse, iako u kohabitaciji, moraju se bolje uvezati i biti promoteri onoga što Bar jeste i predstavlja. U te svrhe, čini se nedovoljno iskorišćenim veliki broj istorijskih činjenica iz bogate prošlosti barske opštine, njihovo kontekstuiranje i primjena u savremenim kulturno-umjetničkom praksama. Istorijski fakti koji govore o civilizacijskom, kulturološkom hodu na ovom prostoru i državotvornoj prošlosti i dinastiji  Vojislavljevića, materijalani ostaci koji svjedoče o postojanju, trajanju i kontinuitetu  crnogorske države, Vladimir i Kosara (naši “Romeo i Julija” i jedna od najljepših i najtragičnijih ljubavnih priča vezanih za njih) dio su potencijala kulturološkog i civilizacijskog raznovrsja koje nudi barski prostor i njegova “kulturna geografija”. Treba li pomenuti koji su višegodišnji ekonomski i kulturno-turistički benefiti Verone samo od tog primamljivog sentimentalnog narativa vezanog za Romea i Juliju. U tom kontekstu stvarati tematske kulturne rute, poput “Putevima Sv. Vladimira”, ili valorizovati ruralne resurse (zaseok Lekovići u Godinju - prvo zaštićeno kulturno dobro ove vrste u Crnoj Gori, potencijalna kulturna dobra - Brca, Zupci itd.) - njihovu arhitekturu, običaje i organski proizvedenu hranu, kao i manastire na skadarskim gorama, kao nosioce duhovnosti i pismenosti ovdašnjih prostora. Takođe, potrebno je artikulisati kostimiranu simulaciju prošlosti uz adekevatne narative koji će prijemčivo uvezivati značenjske punktume naše istorije, tradicije i savremenosti… samo su neke od ideja. Kod nas to je još uvijek bazirano na sporadičnom, uglavnom individualnom efektuiranju, zbog čega je potrebno donijeti i razraditi strategiju dugoročne adekvatne valorizacije kulture u barskoj opštini. Dakle, pored nepokretne, nematerijalna kulturna baština je ogroman, još uvijek nedovoljano valorizovan resusrs barske opštine, jer je ne prepoznajemo u kontekstu razvojnih resursa turističke privrede, a time i svih njenih ostalih, pratećih sadržaja. Sačuvani postojeći narativi- legenede i mitovi barske prošlosti, običaji, stari zanati i vještine, vanredni su potencijali savremenih produkcija i sadžaja kulture - pozorišnih, književnih, likovnih, muzičkih… Ne trebamo izmišljati narative, kao neke druge sredine, mi ih imamo napretek. Ono što nemamo je njihova adekvatna valorizacija - plan njihovog dugoročnog sistemskog, a ne ad hoc i stihijskog razvoja i promovisanja. Dati adekvatan sadržaj Besacu, Tuđemilima, Viru, Nehaju, Tabiji, podvodnoj arheološkoj baštini, Ostrosu i Krajini. Iskoristiti potencijale jedinog grada u Crnoj Gori na dvije obale (jezerskoj i morskoj) s najviše sunčanih dana, dolazak kruzera u kontekstu njihove kulturno-turističke valorizacije. I ne trebamo izmišaljiti, već adekvatno, shodno našem kulturološko-prostornom kontekstu, primijeniti slične prakse i iskustva iz analognih sredina. Naziru se počeci i individualni napori, međutim, potreban je planirani razvoj. Nadam se da će nova gradska uprava prepoznati ove vrijednosti i potencijale i strateški profilisati dalji razvoj opštine u tom pravcu. Bar ima ljude koji mogu sve ovo da adekvatno operacionalizuju.
 

Veliki poduhvat na kojem je odmah po okončanju jubilarnog 30. “Barskog ljetopisa” radio cijeli tim je monografija u čast višedecenijskog trajanja najznačajnijeg festivala kulture i umjetnosti na našim prostorima. Jeste li Vi, kao glavna i odgovorna urednica monografije i selektorka jednog od sadržajnih programa zadovoljni finalnim produktom?

Bila je čast i zadovoljstvo, ali i veliki izazov raditi na tako zahtjevnom projektu - sublimaciji tridesetogodišnjeg života grada i kulturno- umjetničkog Festivala između korica knjige. Naravno, odabrana ekipa, zajedno sa mnom, odgovorno je odgovorila kompleksnom zadatku: Dragiša Simović, Milan Vujović, mr Milun Lutovac, Željko Milović, mr Vladimir Domazetović, više mjeseci je posvećeno tekstualno uobličavala ono što su pored ostalih, u okviru Ljetopisa kreirali, produkovali ili pratili, kao dugogodišnji selektori i akteri njegovih programskih sadržaja, ili pak kao njegovi vjerni hroničari. Veliku pomoć u finalizaciji posla na Monografiji dali su i Foto studio “Petović” iz Bara, novinari Vjera Knežević Vučićević i Radomir Petrić, kao i profesorica materenjeg jezika i književnosti angažovana na lekturi/korekturi teksta, Vesna Pavićević. Za dizajn i štampu zaslužan je DPC iz Podgorice. Koncepcijski, monografija “Barskog ljetopisa” donosi esenciju njegove produkcije, autorski ljetopiše “Ljetopis” uz svojevrsan presjek njegovih programskih segmenata, pratećih programa, svega onog između, uz apostrofiranje vrhunskih dometa, donoseći priče o počecima,  izjave njegovih osnivača, direktora, selektora, aktera, vjernih pratilaca, uz pregršt foto-materijala koji vizuelno dočarava festivalski ambijent i atmosferu. Lično sam zadovoljna realizovanim, no, ostavimo njenim budućim čitaocima da donesu adekvatan sud.


Kako je tekao proces uobličavanja Monografije u ovo, slobodno možemo reći, vrhunsko publicističko djelo?

Još za dvadesetogodišnjicu Festivala postojali su napori da se njegovi sadržaji obujme u monografskom izdanju. Na žalost, sticajem određenih okolnosti do toga tada nije došlo. Za “Barski ljetopis” kao jedan od najstarijih festivala ovog tipa u Crnoj Gori, čije su kulturološke implikacije značajne i za širi, regionalni kulturološko-umjetnički kontekst i prostor, držim vanredno značajnim izlazak ove publikacije. Pored onoga što donosi njen sadržaj sam po sebi, Monografija je vrijedna i kao valjana osnova budućih, heterogenih, stručnih bavljenja kulturnom scenom Bara. Naravno, do realizacije ove publikacije ne bi došlo da nijesmo imali podršku u svakom smislu rukovodstva Opštine Bar i Kulturnog centra, znanja i entuzijazma ljudi angažovanih na njenoj produkciji. “Prvih trideset godina”, kako slovi naziv monografije “Barskog ljetopisa” adekvatan su uvod u sljedećih trideset, pedeset  i još mnogih ljeta koje želimo da ljetopiše ovaj prestižan, identitetski i značenjski bitan, barski, crnogorski festival umjetnosti i kulture.